Ana səhifə

Marx je smatrao da se povijest čovječanstva svodi na sukob klasa


Yüklə 36.24 Kb.
tarix15.06.2016
ölçüsü36.24 Kb.

Karl Marx


Marx je smatrao da se povijest čovječanstva svodi na sukob klasa
Karl Marx rođen je u Njemačkoj 1818., godine, a Friedrich Engels je 2 godine mlađi. Marx je studirao pravo i filozofiju i život je proveo uz knjige; Engels nikada nije studirao i nakon vojne obuke počeo je raditi u obiteljskom poslu s pamukom.

Polazište njegove filozofije je Hegel kao i kod Kierkegaarda. Obojica nose pečat njegova načina mišljenja, ali obojica su se i ogradili od Hegelova »svjetskog duha«, to jest od Hegelova idealizma i prebacili se na praktično područje: jedan se bavi egzistencijom pojedinca (Kierkegaard) a Marx djelovanjem u društvu – politikom.


Za vrijeme revolucije u Njemačkoj optužen je za veleizdaju pa bježi u Englesku, gdje je gotovo svakodnevno učio u Britanskom muzeju i pisao opsežne knjige o gospodarstvu i politici
Glavno djelo: Kapital1 (Das Kapital) - sveopća analiza modernoga društva, u tri toma:

analizira povijesni razvoj i napredak kroz četiri temeljne faze razvoja:

  • Prvu je činilo plemensko društvo u kojem su ljudi dijelili zajedničku imovinu.

  • Antički sustav karakterizira ropstvo i privatno vlasništvo.

  • Treća faza je feudalno društvo čiji temelj je vlasništvo nad imanjima.

  • Moderno društvo se temelji na kapitalističkoj potrošnji.

zaključuje:

U svim povijesnim fazama postoji sukob između dviju prevladavajućih društvenih klasa. U starovjekovnom robovskom društvu imamo sukob između slobodnog građanina i roba, u srednjovjekovnom feudalnom društvu između velmože i kmeta, a kasnije između plemića i građanina. U Marxovo doba, koje zovemo građanskim, kapitalističkim društvom, sukobljavaju se kapitalist i radnik, proleter.



  • Uvijek je to je sukob između onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju i onih koji ih ne posjeduju. Viši slojevi nikome ne žele dragovoljno prepustiti svoju nadmoć. Nema mirnih prijelaza u novi razvijeniji sustav. Povijest ukazuje da je napredak moguć samo kroz uništenje aktualnog sustava iz kojega se rađa novi.

Zaključuje da je povijesna istina – znanstvena istina i neumitni povijesni tok prema savršenijem društvu - moguća samo putem revolucije. Ne može se izbjeći sukob.

Za razliku od prethodnih analitičara povijesnih trendova koji su zaslugu za ključne preokrete u povijesti pripisivali pojedincima, herojima i vizionarima, ovaj njemački filozof dužnu pažnju odlučio je posvetiti konfliktima pojedinih, širih društvenih skupina.



Filozofi su svijet samo različito tumačili, radi se o tome da ga se izmijeni.

Zakoni gibanja društva - ekonomija

Marx je vjerovao kako je otkrio ekonomske zakone gibanja društva koji su precizni poput Newtonovih zakona u fizici. S tom spoznajom, misli on, može predvidjeti neizbježan budući razvoj društva. Vjerovao je da on iznosi znanstveno istraživanje društva u kojem je otkrio sve sile koje u njemu zapravo djeluju i koji zakoni stoje u pozadini djelovanja tih sila.


Analizira i aktualno stanje svoga doba koje se naziva građanskim a zapravo je gruba verzija kapitalizma:

  • U kapitalističkom sistemu radnik radi za drugog čovjeka. Tako je rad nešto izvan njega, nešto što ne pripada njemu samom. Radnik svome radu postaje stranac, a time i samom sebi; on gubi svoju ljudsku stvarnost. Marx Hegelovim riječima kaže da radnik postaje otuđen.

  • U kapitalističkom je društvu rad organiziran tako da radnik zapravo radi kao rob druge društvene klase. Tako radnik prenosi svu svoju radnu snagu, a time i cijelo svoje ljudsko postojanje, na građanstvo.

  • Polazeći od društvenih okolnosti iz sredine prošlog stoljeća u kojem je radnik imao 12-satni radni dan, rad djece, trudnica, male plaće koje zadovoljavaju tek preživljavanje... što dovodi do neopisivih socijalnih uvjeta. Čovjek je u radu, u onome što bi trebalo biti njegova plemenita oznaka, učinjen životinjom.

Zaključuje da će ovakva situacija i rastuće napetosti inicirati novi prijelaz – promjenu, koja će biti opet nasilna i gruba. Drži da je ovakvo stanje neodrživo i da treba pokrenuti povijesnu zakonitost. Stoga, zajedno s Engelsom poziva obespravljene u Kominističkom manifestu2 1948. god. na aktivnu pobunu:

Komunisti preziru prikrivanje svojih pogleda i namjera. Oni otvoreno izjavljuju da se njihov cilj može postići samo nasilnim rušenjem cijelog dosadašnjeg društvenog uređenja. Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom. Proleteri u njoj nemaju izgubiti ništa osim svojih okova. A dobit će cijeli svijet. Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
Ciljevi promjena: uspostaviti diktaturu proletarijata

Rezultat revolucije će biti novo prijelazno »klasno društvo« - gdje proleteri silom sputavaju građansku klasu. To Marx zove diktaturom proletarijata. U tom prijelaznom razdoblju otklanjat će se temeljni uzroci međusobnog raslojavanja ljudi koji dovode do međusobnih razlika i s vremenom do napetosti koje se razrješavaju kroz uništavajuću revoluciju. Treba dakle onemogućiti da do razlika uopće dođe.


To je moguće jedino ukidanjem privatnog vlasništva, osobito vlasništva nad temeljnim materijalnim vrijednostima poput zemlje, sirovina, alata i tvornica…Sve te instrumente proizvodnje treba pretvoriti u zajedničko vlasništvo i omogućiti da svaki član društva radi u skladu sa svojim sposobnostima a dobiva u skladu sa svojim potrebama.
Rezultat: besklasno društvo - komunističko društvo – komunizam

  • Nakon tog prijelaznog razdoblja, diktaturu proletarijata zamijenit će besklasno društvo ili komunizam.

  • To je društvo gdje su »svi« ljudi - dakle, sam narod - vlasnici sredstava za proizvodnju. Svatko radi »prema svojim sposobnostima«, a daje mu se »prema njegovim potrebama«.

Filozofska podloga Marxova učenja

Inspiraciju za ovakvo tumačenje razvoja čovječanstva je Marx našao kod Hegela i njegovoj ideji dijalektičkog procesa, zapravo povijesti. Hegel je tvrdio da svaka ideja, koju još možemo nazvati i tezom, u sebi sadrži svoju antitezu što možemo riješiti samo uvođenjem nove, razvijenije ideje koju ćemo onda nazvati sintezom. Nadalje, Hegel je također tvrdio kako povijesni napredak zapravo predstavlja napredak duha koji u konačnici teži ultimativnom savršenstvu koje on naziva Apsolutnim duhom.

Marx kaže da je ovo okrenuto naglavce. On tvrdi da su materijalne promjene odlučujuće, one stvaraju materijalne promjene a ne ideje.

Marx smatra da povijesni napredak nije posljedica duhovnog razvoja već su to stvarne, materijalne promjene. Točnije rečeno, on tvrdi da savršena država – a to je, po njemu, ona u kojoj nema konflikta – nije ona koju karakterizira duhovno blagostanje već ona u kojoj svi međusobno surađuju uz ultimativno dobro društva kao svoj konačni, zajednički cilj. Cilj je ostvariti društvo bez klasa.
Otvaramo li, odbacivanjem Boga, put tiranima?

U svojim promišljanjima Marx se također osvrnuo na religiju. Prihvaća Hegelovu ideju otuđenja nedosegnutih vlastitih želja i ambicija na Boga. Marx ne razumije trascendentalni aspekt religija, pa im zamjera da se ne temelje na razumu i zaključuje kako one zatupljuju ljude i na taj način doprinose općoj bijedi.


Ljudi, kaže Marx, izmišljaju bogove na svoju sliku i priliku kako bi u njima pronašli oslonac i kako bi oni oživjeli san koji izgleda bolje od ružne realnosti. Zbog toga se otuđuju jedni od drugih i počinju sebe uspoređivati s višim, autoritativnim bićem koje nikada ne mogu dosegnuti, osjećajući se zbog toga maleni i nesretni, u konačnici zaboravljajući da su oni sami tog istog Boga zapravo stvorili.
Ovakvo razmišljanje sebi nosi opasnu minu. Naime, ako društvo u cjelini odbaci religiju i postojanje Boga – što je Marx gorljivo zagovarao – u ljudima i dalje ostaje prisutna najunutarnija čovjekova potreba, da  vjeruje u nešto više, nešto iznad sebe što mu daje oslonac i nadu. Ako ljudima oduzmemo Boga na nebu oni će pronaći onoga na Zemlji, a tada je vrlo kratak put do diktature i tiranije što je najbolje dokazano upravo u komunističkim društvima poput bivše Jugoslavije i Sovjetskog Saveza ili danas još uvijek Sjeverne Koreje… gdje su diktatori poput Tita, Staljina i nekada Kim Jong-ila, Kim Jong-una zaluđivali mase i krvavo uništavali svakoga tko im je stao na put.

Utopijski komunistički svijet - kritički osvrt
Rješenje problema po Marxu je sve instrumente proizvodnje poput zemlje, sirovina, alata i tvornica… pretvoriti u zajedničko vlasništvo. Na taj način svaki član društva radit će u skladu sa svojim sposobnostima i uzimat će u skladu sa svojim potrebama.

No, kako točno definirati kolike su nečije stvarne potrebe? koliko je, na primjer, hrane nekome doista potrebno? 1200 kalorija dnevno za ženu i 1500 za muškarca? Onoliko koliko je dovoljno da ne osjećamo glad? Da ne gubimo na težini? Da ne dobivamo na težini? Jednako tako, na koji način odrediti tko od nas, zahvaljujući svojim potrebama, zaslužuje kuću čija terasa gleda na more, a tko zaslužuje onu koja gleda u brdo? Na koji način to odrediti ako se susjedi sami ne mogu dogovoriti? Hoće li odluku za njih donijeti partijski sekretar?

Ukratko rečeno, definirati nečije osobne potrebe zapravo je nemoguća misija jer je takvo što uvijek obojeno osobnim željama te onim od čega je Marx, barem deklarativno, najviše zazirao – pohlepom.

Novo besklasno društvo predstavlja kraj dijalektičkog procesa, ono je ultimativno savršenstvo, društvo u kojem neće biti potrebna vlast već samo administracija koju vode tzv. vođe revolucije – članovi komunističke partije. Takvo društveno uređenje Marx naziva diktaturom proletarijata.

Može li nasilna revolucija u konačnici stvoriti novo, besklasno društvo? Zašto bi se njegova diktatura proletarijata ičim trebala suštinski razlikovati od bilo koje dotadašnje brutalne forme diktature koja je gušila one koji joj se protive u krvi.
Marx je vjerovao je kako je jedini uzrok ljudski nevolja siromaštvo jednih i preveliko bogatstvo drugih – dakle urođena ljudska pohlepa.

No, suvremeni sociolozi i psiholozi negiraju ovo kao jedini uzrok koji dovodi do sukoba. Pitanje je može li se čovjek samo svojom snagom volje iznad svoje urođene pohlepe?


Kritičari Marxove filozofske misli također su se osvrnuli na njegovo suviše simplificirano tumačenje dijalektike u skladu s kojim je revolucija proletarijata postala neizbježnom. Marxova vizija dijalektike ne dozvoljava mogućnost društvenog napretka kroz postupne reforme. Naime, ljudska bića su kreativna i mogu donijeti čitav niz izbora koji kasnije mogu rezultirati bitno različitim posljedicama.
Marx je proletarijatu daje isključivo dobre osobine te sugerira da bi komunizam kao društveno uređenje trebao stvoriti nekakvog novog, boljeg, uzvišenog čovjeka, zanemarujući pritom ljudsku prirodu koja je u svojoj suštini ostala nepromjenjivom od samih svojih početaka, unatoč tehnološkim promjenama.
Koliko je realno uopće težiti utopiji?
Punih 165 godina nakon objave Komunističkog manifesta, san o komunizmu je neslavno propao. I može li jedno društvo doista postati besklasno? Naime, čak i kada bi svi imali jednaku količinu novca i materijalne imovine neki bi se s vremenom opet istaknuli naprosto zato jer su pametniji, prilagođeniji ili jednostavno – jači. Marx tu spoznaju zanemaruje.

Marxova vizija svijeta i danas izaziva brojne ideološke podjele. Kombinacija ideja: "znanost", "modernizacija", "biti na strani budućnosti"… imala je za brojne intelektualce u nerazvijenim zemljama gotovo hipnotičku privlačnost.


Sličnu privlačnost imala je i ekonomska strana marksizma, koja je pozivala na centralizirano planiranje i kontrolu ekonomije — "planirano rješenje" činilo se nekako najracionalnijim rješenjem.

No, na praktičnoj razini marksizam se uvijek pokazao kao promašaj. Ideje su osvajale, ali društva kojima su dale poticaj ili su propadala ili napuštala marksističku politiku.


Ideja da je marksizam znanstven bila je zaslužna za veliku privlačnost koju je zadržao sve do drugog dijela 20. stoljeća. Marksisti su na svoja uvjerenja gledali kao na znanstvene spoznaje, a ne kao na osobna uvjerenja, te su ih zbog toga smatrali apsolutno sigurnim "znanjem". To im je dalo golemo samopouzdanje pa su se zbog toga kasnije "proslavili" netolerantnošću prema svim alternativnim pogledima i mišljenjima. Zato su, gdje god su došli na vlast, zabranjivali objavljivanje i podučavanje svih ideja koje nisu bile u skladu s njihovima.

Drugi izvor privlačnosti marksizma, budući da je tvrdio da može sa znanstvenom preciznošću predvidjeti buduće događaje u društvu, bilo je to što se socijalizam činio "neizbježnim" budućim društvenim uređenjem. To je značilo, da tako kažemo, da su socijalisti bili ljudi budućnosti. Ono što su vjerovali i željeli dogodit će se bez obzira na to što svi drugi čine ili govore. Cijeli svijet ide tim putem. Kako su voljeli reći: "Povijest je na našoj strani". Njihovi protivnici bit će bačeni, kako se Trocki izrazio — u ropotarnicu povijesti.


Pitanja za ponavljanje
Kojom frazom u svojoj filozofiji Marx izriče važnu prekretnicu u povijesti filozofije?

Filozofi su svijet samo različito tumačili, radi se o tome da ga se izmijeni. Marxovo mišljenje ima dakle praktičnu - političku - svrhu.


Zašto Marx tvrdi da je Hegelova misao da je povijesni razvoj vođen sukobom između dviju suprotnih ideja koje se zatim ukidaju u sintezi, okrenut naglavce?

Zato što promjene (razvoj) ne uzrokuju ideje nego materijalna ekonomska osnovica čovjeka i društva. On je utvrdio da su materijalne promjene odlučujuće, one stvaraju stvarne promjene a ne ideje.

Materijalne promjene stvaraju nove duhovne okolnosti, tj. ekonomske sile u društvu uzrokuju promjene i tako tjeraju povijest naprijed.
Kakav je odnos kroz povijest između onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju i onih koji ih nemaju – po Marxu?

Uvijek je to je sukob između onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju i onih koji ih ne posjeduju.


Koje rješenje predlaže Marx vezano za posjedovanje sredstava za proizvodnju?

Podruštvljenje, tj. ukidanje svih oblika vlasništva sredstava za proizvodnju


Koje rješenje predlaže Marx s obzirom na pretpostavku da vlasnici sredstva za proizvodnju neće dragovoljno prepuštati za općedruštvenu korist?

Budući da viši slojevi nikome ne žele dragovoljno prepustiti svoju nadmoć, promjena je moguća samo putem revolucije.


U čemu je Marxovo učenje utopističko a u čemu krivo?

Utopističko je u tome što se konkretna društva sastoje od nesavršenih ljudi koji nikada neće biti dorasli ideji „da dobiju koliko im treba a rade koliko mogu“.

Krivo je u ekonomskim procjenama da su izvori sredstava neograničeni (zemlja, prirodna bogatstva) i što ne uzima u obzir probleme ekologije.

Krivo je uvjerenje da proletarijat posjeduje samo dobre osobine i da će komunizam stvoriti nekakvog novog bolje uzvišenog čovjeka.

Krivo je misliti da će diktatura proletarijata biti drukčija od uobičajenih diktatura

Kriva je i postavka da su jedine prijetnje čovjeku siromaštvo.


Kojom parolom poziva Komunistički manifest na djelovanje?

Proleteri svih zemalja, ujedinite se!



1 Knjiga koju su u rezoluciji Radničke internacionale nazvali "Biblijom radničke klase", Kapital, objavljena je u Berlinu 1867. godine To je jedna od najutjecajnijih knjiga 19. stoljeća, a Marx je u njoj predviđao pad kapitalizma i dolazak socijalizma u svijetu Za Marxova života dovršen je i objavljen samo prvi svezak, drugi i treći svezak je uredio Engels i objavio ih nakon Marxove smrti.


2 Manifest komunističke partije prvi put objavljen 21. veljače 1848., predstavlja jedan od najutjecajnijih svjetskih političkih traktata. Instaliran od strane Komunističkog saveza i napisan od strane osnivača teorije komunizma Karla Marxa i Friedricha Engelsa, postavio je ciljeve i program Saveza. Manifest predlaže pravac djelovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma, i konačno kreiranja besklasnog društva.



Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©kagiz.org 2016
rəhbərliyinə müraciət